E-ciklaža za e-otpad

Pogledaj sve kategorije

2011 - Apr - 17

Pisao sam već u nekoliko navrata na ovima stranicama o takozvanim “zelenim” inicijativama u informacionim tehnologijama i telekomunikacijama, o nastojanjima da se proizvedu elektronske komponente koje neće biti štetne po čovekovu okolinu, kao i o napretku u cilju postizanja veće energetske efikasnosti pri primeni savremenih tehnoloških rešenja. Spominjao sam i da je najbolji način da se reši problem elektronskog otpada ponovno korišćenje, a da tamo gde ono nije moguće treba insistirati na pametno organizovanom recikliranju. I pored toga, ovo je tema o kojoj treba i mora da se govori još mnogo više, u svakoj prilici i na svim nivoima.

Trenutno je na Zapadu, pogotovo u SAD, sve popularniji termin e-ciklaža (e-cycling) koji se odnosi na doniranje, ponovno korišćenje i sakupljanje stare elektronske opreme i računara. Ljudima je ponekad teško da razumeju kojom brzinom raste broj računara, televizora, mobilnih telefona i drugih uređaja na planeti, dok njihov vek trajanja postaje sve kraći. Kad god posle nekoliko meseci ili godnu-dve nabavimo novi mobilni telefon, treba da razmišljamo šta će biti sa starim modelom. To što ga čuvamo u nekoj fioci i ne bacamo u smeće ne utiče bitno na smanjenje gomilanja elektronskog otpada jer će pre ili posle i ta fioka doći na red za čišćenje. Bolji je način da ga poklonimo ili doniramo kako bi on bio ponovo korišćen. Slično je i u kompanijama – računara koji je po svojim karakteristikama zastareo u jednom sektoru, možda može da nastavi da se koristi na nekim drugim, manje zahtevnim radnim mestima. Na taj način, umesto prosečne tri, kompjuteri mogu da imaju radni vek i do 8 ili 10 godina. Ako već nema prostora da se iskoristi unutar firme, možda računar može da se donira školama kojima će svakako dobro doći dodatna oprema i koje za obuku đaka ne moraju da koriste najsavremenija sredstva.

Protivnici koncepta e-cikliranja često ističu da je izvoz zastarelih uređaja u manje razvijene zemlje, jedan od načina da se omogući ponovna upotreba, još više štetan jer na kraju takva oprema ne biva reciklirana već završi na deponijama koje ozbiljno truju okolinu. Ove primedbe su na mestu, ali to ne znači da nije moguće boljom organizacijom i preuzimanjem odgovornosti od strane razvijenih zemalja rešiti i ovaj problem. Pitanje je samo volje i pristiska na glavne zagađivače da se angažuju jer je planeta naš zajednički dom i njeno uništenje ima jednak uticaj na svakoga od nas, bez obzira koliko kratkoročni ekonomski interesi izgledali važni.

Na jednom portalu koji se bavi ovom temom stoji krupan naslov “e-ciklaža počinje od tebe”, što je upravo i poenta ove priče. Da bismo bili sigurni da smo uradili sve što je u našoj moći da zaštitimo prirodnu sredinu i sprečimo širenje štetnih materija koje postoje u nekim delovima elektronske opreme, neophodno je da pođemo od sebe i budemo spremni da damo sopstveni doprinos. To će ujedno stvoriti i kritičnu masu ljudi svesnih i voljnih da se ovaj problem reši. Savremene tehnologije su tu da pomognu ljudima i da unaprede kvalitet života, ali jednako tako mogu i da unište neke druge aspekte koji još više utiču na ljudski rod. Upravo je to ono što treba da sprečimo pametnim potezima i odlučnom akcijom.

Zanimljivost: U SAD se godišnje odbaci između 300 i 400 miliona elektronskih uređaja, od čega se manje od 20 procenata reciklira.

Ostavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *